Ardalion za najbolju scenografiju Ivanki-Vani Prelević za „Nesporazum“ u Užicu
08/11/2023
Operski gala koncert Crnogorskog narodnog pozorišta
10/11/2023
Promocija Monografije Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023, koja je nastala u povodu obilježavanja jubileja 70 godina postojanja nacionalnog teatra, održana je sinoć.
O jubilarnoj monografiji govorili su Blagota Eraković, reditelj, mr Nela Savković-Vukčević, kulturološkinja i prof. dr Almir Bašović, pozorišni kritičar iz Sarajeva.
Reditelj Blagota Eraković naglasio je da monografija Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023 predstavlja kapitalno izdanje.
“Ovakve knjige rade posebni, specijalizovani instituti. Večeras treba da znamo da promovišemo, u najbukvalnijem smislu te riječi, istorijski dokument. Rijetka su pozorišta koja su sa tolikom preciznošću obuhvatila sve važne podatke, a svjedok sam pozorišnih dešavanja u CNP-u preko 50 godina, i kao neko ko je u njemu radio, ali i kao gledalac, vidim da ništa nije izostavljeno. Moramo odati priznanje uredniku Milovanu Radojeviću, koji je i prilikom rada na prethodnim monografijama pokazao izuzetnu energiju i posvećenost, i sada, zajedno sa kolegama, uradio nešto što ima i enciklopedijsku i leksikografsku vrijednost”, kazao je Eraković.
Nela Savković–Vukčević osvrnula se na tri ključna perioda u radu Crnogorskog narodnog pozorišta, odnosno tri tekstualna segmenta monografije čiji su autori Milovan Radojević, Goran Bulajić i Janko Ljumović. Ona je istakla da ova publikacija predstavlja svojevrsni izdavački poduhvat.
Prof. dr Almir Bašović istakao je da je čovjek biće kulture, biće kulturnog pamćenja, te da ima obavezu čuvati informacije o svim ljudima koji su ovo pozorište izgradili, čuvali, nadopunjavali.
“Ovu monografiju sam čitao kao jednu priču o čovjeku, o teškom djetinjstvu, o mladosti, sazrijevanju i današnjem trenutku kada je ovo pozorište, može se reći, bitan faktor ne samo u Crnoj Gori nego i u regionalnim okvirima. U tekstu Milovana Radojevića mi vidimo te dječije bolesti koja sva pozorišta na ovim prostoru moraju proći, od problema sa poluamaterizmom, pa sa nedostatkom publike, što vidimo u onih prvih 20 godina. Dalje, pratimo priču o sazrijevanju CNP-a.
Veliki reditelj Paolo Mađeli koji je radio u ovoj kući kaže da ljudi izvan pozorišta misle da mi pozorištanci slavimo što je izašla premijera, a oni ne znaju da mi slavimo jer je premijera izašla uprkos svemu. Ovo je zapravo jedna i tužna i tačna metafora da je CNP taman kad je stalo na noge, kad se profilisao i repertoar, kad se dobila stvarna pozorišna publika, doživjelo taj nesrećni požar. I kao u nekoj priči o junaku koji uporno nailazi na prepreke, čitajući ovaj tekst vidimo zapravo koliko je bilo nesreće u tom činu. Pošto je pozorište 90-ih bilo bez svoje zgrade, za mene to jeste i tužna metafora prilika u bivšoj Jugoslaviji. Ratni sukobi ukidaju mogućnost dijaloga od kojih pozoriše živi”, rekao je Bašović.
