Žoze Saramago
Radnja romana “Smrt i njeni hirovi” Žozea Saramaga odvija se u jednoj neimenovanoj državi. U toj državi kreće
besmrtnost. Smrt prestaje da radi, jer nije uspjela da ubije jednog čovjeka koji je došao na red za umiranje. Taj čovjek je
umjetnik. Neimenovana država može biti svaka država današnjeg svijeta, jer svaka na svoj način trpi apokalipsu. Zato se može i reći da se ovdje radi i o državi i o svijetu koji doživljava svoj tihi smak. Kada nema smrti, nema pravila. Nema granica i sve se obrušava. Prestup postaje jedini spas. Ovaj sjajni, slojeviti i britki pisac za osnovu svo-je priče uzima nevjerovatnu okolnost – besmrtnost naroda, ali ta okolnost obavezuje na autentično suočavanje sa opakom stvarnošću, tj. ukazuje nam na jasno razrezane anomalije društva, svijeta, pojedinca. Da li je moguće da se svijet ponaša kao da je besmrtan i svemoćan i da nas niti savjest, niti strah, niti moral više ne opominju? Saramago je pisao ovaj roman 2005. godine, a danas srce njegove autentične priče, događanja i stavova, ubrzano i nažalost tačno kuca aktuelnu istinu o današnjem svijetu i vremenu.
Veliki mislioci i knjige predviđaju katastrofu, današnjica osjeća i živi po tim tak-tovima. Sve je dozvoljeno. Nema
pravila. Sve je naopako. I mi se mirimo sa svim. Uprkos demoralizaciji duha, nezasitosti i perverziji društva, politizaciji
crkve ili klaunizaciji politike, uprkos oholosti i licemjerju pojedinca, uprkos masovnoj globalnoj i lokalnoj naopakosti, vjerujem, kao građanka, iako je to utopijski stav – da je jedino ljubav snaga koja može obnoviti čovjeka i poroditi novi svijet, novog boljeg čovjeka i zajednicu. Ali, da bi se rodilo novo, mora se pročistiti staro.
Ne smijemo gubiti snagu. Ljubav je besmrtna. Umjetnost takođe. Ljubav je čista umjetnost. Očistimo haos i
pomahnitalost u sebi, pa će i društvo biti bolje. Začep-imo vilice pervertiranoj i klauniziranoj politici, zbacimo mantije sa
biznismenskih i politizovanih kardinala, vratimo saosjećanje i razumijevanje, operimo se od natalože-nih grijehova, priznajmo da trebamo biti nezavisni od materijalnog kapitalističkog rata koji je hipnotisao sve generacije i učinio ljude živim mrtvacima oduzete snage, duha i odgovornosti, jer su nezasitost, naopakost, oholost i kriminal postali potpuno normalni parametri društva.
“Ne treba strahovati od smrti već od beščašća” – upozoravao je Sokrat. Neka se probudi čista i nezavisna misao, imuna na sve smrti, politike, vjere, naci-je, kapitale, neka se probudi i savjest običnog građanina koji ušuškano trpi u
dvostrukosti između odgovornosti i apatije. Niko nije kriv jer svi smo krivi.
Ljubav će pročistiti ovaj svijet, a i smrt će zbog nje izgubiti svoj smisao. Probajmo!
Želim da zahvalim inspirativnoj kumi Anji koja me je spontano i mudro dovela do Saramaga uz kog sam se, s ekipom
predstave, pridružila da apelujemo za bolji svijet.
Lidija Dedović
Režija Lidija Dedović
Adaptacija Kata Đarmati (Kata Gyarmati)
Rad na dramatizaciji LIDIJA DEDOVIĆ
Dramaturškinja STELA MIŠKOVIĆ
Prevod TANJA ŠTRBAC
Kompozitorka IRENA POPOVIĆ DRAGOVIĆ
Scenografija i dizajn svjetla BRANKO HOJNIK
Asistentkinja scenografije i dizajna svjetla ANDREJA RONDOVIĆ
Kostimografkinja LINA LEKOVIĆ
Pokret GREGOR LUŠTEK
Instruktorka stepa VERA TSARIKOVSKAIA
Asistentkinja režije ANĐELKA NENEZIĆ
Izrada maski IVANKA VANA PRELEVIĆ
Lektorka JELENA ŠUŠANJ
Izvršna produkcija NELA OTAŠEVIĆ
Uloge:
Smrt NADA VUKČEVIĆ
Kosa ANA VUČKOVIĆ
Umjetnik DEJAN IVANIĆ
Gospođa premijer JULIJA MILAČIĆ PETROVIĆ NJEGOŠ
Majka JADRANKA MAMIĆ
Direktor svih preduzeća NIKOLA PERIŠIĆ
Ministar zdravlja/ Ministar unutrašnjih poslova OMAR BAJRAMSPAHIĆ
Kardinal/Komšija/Maphia LAZAR DRAGOJEVIĆ
Muzičari MARIJA MITROVIĆ, MLADEN NIKČEVIĆ
Radnik PREDRAG PAVIĆEVIĆ
Premijera: 23.02.2024. na Sceni Studio