Novak Kilibarda – MARKO MILJANOV
dramski iskaz
Dramaturg: Goran Bulajić
Adaptacija i režija: Blagota Eraković
Scenograf: Geroslav Zarić
Kompozitor: Senad Gačević
Kostimograf: Ljiljana Dragović
Koreograf: Bojana Mladenović
Lektor: Nenad Vuković
Maska: Nijaz Memiš
Uloge:
Marko Miljanov Popović – Mihailo Janketić
Stefa, Markova žena – Ana Vujošević
Mladi Marko Miljanov Popović – Slaviša Čurović
Knjaz Danilo – Dejan Ivanić
Knjaz Nikola – Srđan Grahovac
Knjeginja Milena – Nada Vukčević
Ljuba Kovačević – Slobodan Marunović
Ćetna Jovović, Koljova majka – Svjetlana Knežević
Vezir skadarski – Dragoje Račić
Ruždi beg – Branislav Vuković
Kavazbaša, Juso Mučin – Želimir Šošo
Kapetan podgorički, Rustem Beg, Hajdar paša – Andra Gavrilović, Sreten Mitrović
Vojvoda Ivo Radonjić, Gosp. Konstatinović – Milo Miranović
Prvi Kuč, Selim Arbanas, Gazda Mujica Danilović – Momčilo Pićurić
Đulja Jovanov, Ruski poslanik, Palumb Đeka, Drugi Kuč – Budimir Sekulović
Crnogorac glavar, Oficir, Beogradski crnogorac – Dobrilo Čvorović
Vojvoda Miloš Krivokapić, Novinar Nikolić – Danilo Čelebić
Kučki glavar, Serdar Škrnjo Kusovac, Engleski poslanik sudija, Dr Mišević – Mihailo Perošević, Žarko Dragišić, Kučki glavar, Stojan Novaković – Nikola Perišić
Kučki glavar, Simo Matavulj – Predrag Borilović
Koljo, Turski mladoženja, Kosac, Dr Franičević – Nebojša Vulanović
Austrijski poslanik, Gos. Karlo plemeniti Pukšec, Dr Hunjadi – Dejan Ivanić
Crnogorci, Crnogorke, Turci, Turkinje – Branislav Lukovac, Dragana Labović, Veljko Šćepanović, Goran Vukčević.
Premijera: 17. III 2000.
Koprodukcija: Crnogorsko narodno pozorište – Nikšićko pozorište
“Mozaičnu strukturu Kilibardinog dramskog iskaza, sa puno detalja koje bi televizijska kamera mogla da oživi, a epsko pozorište uglavnom reducira – reditelj Blagota Eraković, u stilu svojih nekadašnjih teatarskih prodora, nastojao je da psihološki locira u tek naznačeni, simbolizovani ambijent (scenograf Geroslav Zarić), svejedno da li se radnja događa na Cetinju, u Beču, Herceg Novom ili na Medunu. Suzdržanim mizanscenom reditelj je nastojao da što je moguće više demfuje epsku patetiku…”
Sreten Perović
