Hamlet

Vilijam Šekspir: Hamlet

Hamlet je glad za slobodom

Jedan me poznanik, dobar reditelj (šifra “Oblomov”), pitao na ulici u Beogradu,

ima li u vašem “Hamletu” poezije.

Ima ove savremene groze koja guši, sapinje.

Ima poezije, u našem prevođenju “Hamleta” na sceni CNP-a, u Fortinbrasu kao duhu Hamletovog oca.

U mišolovci koje nema, a u koju svi upadnu. I sam Hamlet.

U grobarkama koje s ciničnim osmjehom kopaju grob savremenom društvu.

Društvu laži, licemjerstva i ulizištva.

Ima poezije u Hamletovom strahu i odluci da čini a ko činja biti će najbolji.

U Ofelijinoj elegiji za Hamleta, u Rilkevoj III divinskoj elegiji.

U Laertovoj elegiji za Ofelijom u XIX Šekspirovom sonetu.

Ima pezije u Polonijevim uputstvima za Laerta. U Klaudijevoj molitvi demona. U Gertrudinom opisu Ofelijinog samoubistva. U zovu vode.

Ima poezije u Horacijevoj i Fortinbrasovoj elegiji za Hamleta, u elegiji Zbignjeva Herberta.

Hamlet je mladićka zvjerska glad za slobodom, za harmonijom.

Zvijezde su se žestoko proždirale u XX vjekova i na početku XXI vijeka šapće mi u uho Osip Mandeljštam.

Hamlet je glad za apsolutnom iskrenošću. Glad kao eros. Iskrenost je neodbranjiva žrtva. Žrtva kao odluka, kao radost, kao milosrđe.

Žrtva koja prelazi u tradiciju. Tradicija je ljepota koju čuvamo.

Radeći Hamleta postali smo plemenitiji.

A da li će se to prenijeti na gledaoce? To će se vidjeti. Vjerujem da hoće.

Hamlet je pobuna protiv tiranije.

Smrt fašizmu!

Živi Hamlet!

Hamlet nas gleda sa zvijezde Hamlet. I ode u orbitu.

Božo Koprivica (pisac i dramaturg)