Održana komemoracija povodom smrti Gorana Bulajića

U Crnogorskom narodnom pozorištu danas je održana komemoracija povodom smrti Gorana Bulajića, dramaturga i reditelja, doživotnog člana CNP-a. Od Gorana su se oprostile brojne kolege i prijatelji, prisjećajući se njegovog bogatog stvaralaštva u pozorištu i na televiziji.

Vesna Vujošević-Labović, umjetnička direktorica CNP-a istakla je da je velika odgovornost govoriti o Goranu, jer su njegova djela, priznanja i nagrade za ta djela- brojne, “a tek se ne da prebrojati ljude koji sa poštovanjem govore o njemu.” „Jednom kada nađeš svoje mjesto u pozorištu, više povratka nema. Kada sastaviš noći i dane i dane i noći koje prerastu u godine i  opet sve tako, zauvijek si obavezan da promišljaš, daješ najbolje od sebe za viši cilj, za nešto što će se urezati duboko u gledaoca, za nešto što bi možda svijet barem na tren učinilo boljim mjestom za sve nas. Tako doživljavam kreativnu snagu i plemeniti duh koji je krasio Gorana. Naročit je bio Goranov odnos prema glumcima, o tome će oni govoriti a ja mogu izdvojiti jedno djelo nastalo u onim teškim godinama pandemije koje je omogućilo glumcima a i pozorištu da ipak ima kvalitetan projekat koji je  bilo moguće razmijeniti sa publikom. Riječ je o “Poetskom teatru” kojem sam se često vraćala i iznova gledala shvatajući da takav projekat može biti značajna prezentacija naše kulture i umjetnosti a i glumačke umješnosti”,  istakla je Vujošević-Labović.

Stevan Koprivica, dramski pisac i direktor Gradskog pozorišta Podgorica govorio je o Goranovom rediteljskom radu: „On je, za reditelje potpuno atipično, umio da sebe stavi u prividno drugi plan, da bez teatralnih eskapada, tiho, onako „ kao da neće“ usmjerava glumce, ali i pisca, na glavne tokove i ishodišta predstave, tako da na kraju mislimo da smo sve mi to sami smislili, a u stvari je iza toga stajala njegova mudrost i talenat. Mirni, pitomi Goran, plavookog osmijeha. Goran koji umije da kaže, kad neko „ uđe u crveno“, „neka bolan, pušti to, ne troši se ni za šta, no daj da ovo sad ponapravimo“… I odmah je sve bivalo drugačije“, rekao je Koprivica.

Novinar Vanja Kovačević oprostio se od Bulajića u ime Radio televizije Crne Gore. „Posvećujući se pozorištu  i televiziji, pronalazeći u njima suštinu i smisao,  znao je da je to čaroban prostor nastanka novih začudnih svjetova, ali isto tako, znao je da se ništa od toga ne može stvoriti bez saigrača, bez saborca: bez saučenika. Zato je bio cijenjen. I što je važnije- voljen. I kao dramaturg i kao reditelj i kao urednik Kulturno umjetničkog programa Televizije Crne Gore i kao… Svakako, kako god okrenete. U sve što je radio, unosio je snažan pečat subjektivne interpretacije, a pogotovo ljubavi.  Zato je njegov teatar poezije  bio i ostao poezija suštine. Suština  umjetnosti ali još više suština života.Zato je uspio”, naglasio je Kovačević.

Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić, govorio je o izuzetnom Bulajićevom doprinosu razvoju Nikšićkog pozorišta ali i sveukupnom razvoju crnogorske pozorišne scene, osvrnuvši se na njihovo dragocjeno prijateljstvo i saradnju.

U ime Kotorskog festivala pozorišta za djecu pričala je Jelena Vukasović.  „Goran Bulajić za kotorskih godina bio je značajna preporuka naše manifestacije. Jer je znao i razmijevao. Jer je pitao i učio. Jer mu ništa nije bilo teško. Jer je bio dobar čovjek sa kojim je bilo lako i lijepo raditi. Srećni smo što smo Gorana Bulajića poznavali i što je dio svojih znanja, umijeća, svoga srca, utkao u sve što je Kotorski festival bio i jeste“, navela je Vukasović.

Glumica CNP-a Julija Milačić Petrović Njegoš emotivno se oprostila od Bulajića. “Div sa dubokim zelenim očima  u kojima se kriju luče vrijedne sjećanja dok me ima. Vlasnik najtoplijeg glasa, onog koji je raspetljao svaki čvor koji me gušio tokom građenja uloge. Sa njim su Luda Mara, Stana, Radmila, Paulina i mnoge druge oživjele pred očima publike, živjele i bile nagrađivane. Sa njim su i utihnule jer čini se da smo svi mi koji smo imali čast da radimo sa Goranom  utihnuli tog dana kada se njegov život ugasio. Svjesni da smo izgubili prijatelja, učitelja i izlječitelja. Onog koji nas je svojom čistotom tjerao da od sebe uvijek zahtijevamo pošten rad, slobodnu kreaciju i nadesve istinu u partnerskoj igri, istinu u svakom odnosu na sceni ali i van nje.  U njegovim procesima nisu postojali konflikti, svaka pomisao na to bi u startu bila izliječenja. Goran je volio i mi smo njega voljeli. Mladi crnogorski glumci su ogledalo i Goranov odraz će ostati u njihovim bićima”, rekla je Milačić Petrović- Njegoš i pozvala prisutne u punoj Sali CNP-a na višeminutni, posljednji aplauz.

Goran Bulajić preminuo je 18. novembra u 67. godini.