Dejan Dukovski – MAMU MU JEBEM KO JE PRVI POČEO

 

• Režija: Luka Kortina
• Dramaturg: Balša Poček
• Scenografija: Ivanka Vana Prelević
• Kostimografija: Tijana Todorović
• Scenski pokret: Tamara Vujošević Mandić
• Muzički saradnik: Rade Vukčević
• Asistent režije: Balša Poček
• Asistent kostimografa: Ana Krgović
• Izvršna produkcija: Janja Ražnatović
• Inspicijent: Damjan Šuškavčević
• Sufler: Snežana Filipović

 

Igraju: Studenti III godine, studijski program Gluma u klasi red. prof. Branimira Popovića, FDU Cetinje

 

• Goran Vujović: Inkasator, Doktor Falus, Treći
• Milica Šćepanović: Bježanija, Mladić, Anđeo, Svekar, Sestra
• Marko Todorović: Klovn, Mladić, Nepoznati, Šejtan
• Vanja Jovićević: Balerina, Mladić, Lulu
• Vukan Pejović: Mladić, Konstantin, Crni Arapin
• Anđela Radović: Mladić, Ikonija, Anđa

 

Diplomska predstava na Odsjeku za glumu, klasa red. prof. Branimira Popovića, FDU Cetinje

Profesor na predmetu Govor – Dubravka Drakić
Profesor na predmetu Glas – Larisa Dašić-Simović
Saradnik u nastavi na predmetu Gluma – Anđelija Rondović
Saradnik u nastavi na predmetu Pokret – Julija Milačić

 

Premijera: 23. IV 2017. Scena AKADEMIJA

 

“Tekst sam pisao početkom nesretnih devedesetih na ovim prostorima. Na neki način to je bila reakcija pogleda na rat iz blizine. Ogorčenost tog pogleda oseća se i u tekstu. Ogorčeni pogled palih anđela. Nisam htio da pišem o ratu ili da komentarišem tadašnju politiku i vojne strategije, tekst je omaž mitskim pozorišnim situacijama o ljubavi i ratu, seksu i nasilju. Sve scene su replika već postojećih scena svjetske dramaturgije. Pretpostavio sam neke stvari…Kao na primjer da je mlađi lik Šekspirovog Hamleta mogao u Vitembergu da sretne već ostarjelog punog znanja dekadentnog Marlovog Fausta. Naučio da sumnja. Kao što sam tih godina naučio i ja”.
Dejan Dukovski

 

“Shvatio sam da treba da se osvrnem na stare stvari i predstavim ih u ovom svijetlu. Drama Mamu mu jebemko je prvi počeo mi je sama nametnula pitanje šta se dešava kada prestane blagostanje, odnosno stanje u kojem ne postoje posljedice, i počne život. To je bio trenutak kada sam odlučio da radim predstavu po ovom tekstu, jer proces predstave je jedini način za razumijevanje pitanja i dobijanje odgovora. Saradnja sa novom generacijom glumaca, kao i princip po kojem svi oni igraju više likova, pomogla mi je da nađem univerzalni smisao za ovaj tekst u kojem oni kroz svaku scenu proživljavaju jedan cijeli život”.
Luka Kortina

 

---