NJEGOŠ I JA

Paolo Magelli – NJEGOŠ I JA

“Njegoš i ja” – priča o jednom dječaku koji živi u prošlosti.
“Njegoš i ja” – nije sentimentalna autobiografija, već san koji se zaista i dogodio.
“Njegoš i ja” – govori o jednom mladiću od 26 godina; o jednom Italijanu koji je loše govorio slovenske jezike i nije poznavao velikog Pjesnika.
Prvo ostvarenje koje je pročitao bila je “Luča mikrokozma”, stara knjiga štampana u Đenovi.
Čitajući tu knjigu počeo je zamišljati prostor u kojem je nastala i tako je u svojoj glavi kreirao sve te bajkovite predjele: jezera, visoke planine i more.
I kameni grad.
Krajem ljeta je bio pozvan od strane jednog pjesnika i jednog glumca, koji je na kraju radio kao direktor pozorišta – i u pozorištu je i umro – mlad, zato što je bio dobar. Pozvan je u tu bajkovitu zemlju i shvatio je da ga je njegova mašta odvela pravo do srži realnosti, stvar koja se rijetko dešava u životu.
Dočekan je na obali jednog velikog jezera, u kafeu okruženom grmovima šipka. Otišao je i do ušća rijeke, zatim u grad Vladike, pa do mjesta u kojem se rodio veliki Pjesnik. Došao je do vrhova planina, svo vrijeme vođen Danteom i Domaćinom. Konačno je sišao i do mora, do kamenog grada. U jednom užasnom hotelu, koji je nosio norveško ime, upoznao je jednu bijesnu ali simpatičnu konobaricu sa dlakavim nogama. Upoznao je i jednog glupog policajca ali je nastavio da priča o Njegošu. “Njegoš i ja”, predstavlja želju za znanjem, spoznajom veličine drugih i ljepotu voljenja različitosti. “Njegoš i ja” znači voditi diskusije dok ne budeš pobijeđen, kao ti one večeri pored bunara u kamenom gradu, u restoranu koji se zvao “Karampana”, a danas se zove ne znam više kako ali znam da tamo više neću kročiti jer me sigurno policajac glupan čeka da se pojavim.
Draže mi je da pobjegnem u glavu “Mime od dlakavih nogu” i sakrijem se u njen ironični osmijeh od žutih zuba.
Da, i draže mi je da se svađam sa svojim alter egom oko “Njegoš i ja”.
Prošle su već godine otkad se svađamo i prepirka još nije završena.
Postoji samo jedna osoba koja me razumije – muzičar, zato što je lud kao ja.
Paolo Magelli

Autorski projekat: Paola Mađelija
Dramaturg: Željka Udovičić
Kompozitor: Ljupče Konstantinov
Scenograf: Hans Georg Schafer
Kostimograf: Leo Kulaš
Producenti: Janko Ljumović, Slobodan Božović

Uloge: