FESTIVALSKA PREMIJERA: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Na VI Međunarodnom festivalu Kotor Art u okviru teatarskog programa KotorArTeatar, premijerno će biti izveden komad „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, Iva Brešana, u režiji Luke Kortine, u nedjelju 20. jula, na Ljetnjoj pozornici u Kotoru u 21 sat.

Predstava je nastala u koprodukciji Međunarodnog festivala Kotor art i Crnogorskog narodnog pozorišta.

Producent je Janko Ljumović, dramaturg predstave Željka Udovičić Pleština, scenograf Ivanka Vana Prelević, kostimografi Lina Leković i Ivana Murišić, kompozitor Ljupče Konstantinov, koreograf je Tamara Vujošević Mandić, lektor Ana Maras Harmander.

U predstavi igraju. Simo Trebješanin, Danilo Čelebić, Dragana Dabović, Ana Vujošević, Stevan Radusinović, Dušan Kovačević, Dejan Ivanić, Gorana Marković, Momo Pićurić, Dragan Račić i Jelena Minić. Predstava će biti reprizno izvedena 21. i 22. jula.

Mrduša

„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ tekst je koji od vremena kada je napisan, a to je bilo davne 1965.godine, uspješno podbada, izvrgava kritici i ruglu te uznemiruje duhove ovih naših prostora. Prva je to drama živućeg klasika Ive Brešana koja je zbog svoje nedvojbene političke beskompromisnosti i oštrine spavala čitavih 6 godina nakon što je napisana, sakrivana po ladicama gdje su je brižno pospremale prestrašene ruke kazališnih ravnatelja.
O djelu Brešan danas kaže: „Polupismeni seljaci iz zabitnog sela Dalmatinske zagore izvode Shakespeareova «Hamleta», a onda doživljavaju sudbine junaka koje igraju – ima li išta nerealnije i luđe od toga? Pišući, shvatio sam da vršim dvije diverzije. Prva je estetska: u okvir pozornice, ukrašen pozlaćenim ornamentima, unutar kojega se može zamisliti samo «Traviata» ili «Zemlja smiješka», pokušavam unijeti autentično selo u svoj njegovoj grubosti i primitivizmu, lišeno svake folklorne romantike, u kojemu se lica prežderavaju, loču, prde, psuju… što bi bez sumnje izazvalo skandal, jer se to do tada na pozornici nije vidjelo. (Sada možda toga ima i previše). Druga diverzija je politička. Jedno zabitno selo Dalmatinske zagore oblikovao sam tako da postane metaforom za cio društveni i politički sustav u kojemu smo tada živjeli ne samo mi nego i takoreći pola planeta. Ovo potonje, zahvaljujući i vezi s univerzalnom znakovitošću Shakespeareovih junaka, učinilo je da komad, mimo svakog mojega očekivanja, poslije 6 godina, točnije u travnju 1971., ipak zaživi na sceni i postane popularan ne samo kod nas nego i u brojnim drugim zemljama.“
Ali, što je s „Mrdušom“ danas? Da li je vrijeme otupjelo njenu oštricu? Upravo suprotno. Ta groteskna tragedija, kako ju je sam autor žanrovski odredio, na žalost i nesreću ovog vremena, a na ponos dramskoj literaturi, bez problema pronalazi put do današnjeg gledatelja. Jer bez obzira što se klasična Shahespearova dramska priča vještom rukom pisca koji stvara originalno djelo smješta u suvremeni kontekst onog vremena, njena intertekstualnost i razotkrivanje ljudskih mana vodi je k nama.
Ta priča o oportunistima, lopovima, licemjerima skrivenima iza političke frazeologije trenutka razotkriva glupost totalitarističkog režima, ali jednako tako otvara prostor analogiji s našim vremenom demokrature. I prokazuje da promjena sistema ne garantira i promjenu mentaliteta. On je ostao isti. Stoga je ova predstava o nama, ona nam pokazuje da su Bukare i danas jednako tako na vlasti, da je sve prepuno poltrona Mačaka, kukavica Pulje, a da je pobuna pojedinca idealistički čin osuđen i od ovog društva na propast.

Željka Udovičić Pleština