Stajaće ovacije za premijeru predstave “Princeza Ksenija od Crne Gore”; Patriotski čin i duboke emocije

Predstava “Princeza Ksenija od Crne Gore – Izgnanička tugovanka doma Petrovića”, prema tekstu i u režiji Radmile Vojvodić, premijerno je izvedena sinoć pred prepunim gledalištem Crnogorskog narodnog pozorišta. Nakon preizvedbe 1994. godine, „Princeza Ksenija od Crne Gore“ stekla je status kultne predstave i jedne od najizvođenijih u istoriji crnogorskog pozorišta, odigrana 159 puta. Sinoćnja premijera nove inscenacije izazvala je veliku pažnju i interesovanje javnosti, te pokazala da su tematike egzila i traume malog naroda i male države, prikazane kroz priču o egzilu Petrovića i istorijskoj traumi nestanka države Crne Gore 1918. godine, aktuelne i danas.

“Govorimo o jednoj temi iz naše baštine i istorije koja je jako bizarna i jako intrigantna, a koja nas i danas previše opsjeda. Ispostavilo se da je ta traumatična priča naše 1918. nekako i dalje jako aktuelna. Ovom predstavom rasvjetljavamo taj paradoks da je toliko aktuelna nakon 30 godina, što svjedoči tome da neprestano ponavljamo neke greške ili da nikako da dođemo do tog nivoa emancipacije da ne zapadamo u taj kulturni rat i da nam politika i njeni interesi determinišu živote. Ta Ksenijina priča i njen glas se zaista živo prelivaju u našu epohu.

Moja potreba da napišem prolog je izvjestan omaž originalnoj predstavi koja jeste bila kultna i koja je značila nešto za crnogorsku kulturu, koja je značila pozorišnu misiju u bavljenju sopstvenom istorijom, kulturom i identitetom. To je himna političkoj neposlušnosti žene kroz koju sam pričala tu priču u drami. „Princezu Kseniju od Crne Gore“ sam pisala iz nekog unutrašnjeg osjećaja egzila. I dan danas dok sam je čitala i ponovo radila nosim taj duh. Bila je namjera da tim ženskim glasom relativizujemo istoriografiju, a da se vratimo politici kao temi života i životu kao temi politike i da dođemo do nekog sadejstva sa publikom koje je očigledno postojalo sa onom bivšom predstavom”, navela autorka komada i rediteljka Radmila Vojvodić.

Uspješnosti nove inscenacije doprinosi odlična glumačka ekipa: Varja Đukić, Ana Vučković, Dejan Ivanić, Izudin Bajrović, Gorana Dragašević, Aleksandar Radulović, Jelena Laban, Slobodan Marunović, Dušan Kovačević, Nada Vukčević i Lazar Đurđević.

Dramaturg predstave je Božo Koprivica, kostimograf Boris Čakširan, scenografkinja Marija Kalabić, kompozitor Žarko Mirković, asistentkinja režije Nataša Milićević, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producenti Danilo Milatović i Vukosava Tomović. Urednik kataloga je Janko Ljumović, a saradnica Darja Šuković.

Glumica Varja Đukić koja je u praizvedbi igrala mladu Kseniju, a trideset godina kasnije igra Kseniju u osamdesetoj godini ističe da je izazovno bilo igrati isti karakter i prikazati sjećanje na život u egzilu

“Ova predstava je za mene gotovo patriotski čin i donosi duboke emocije koje mislim da mi imamo više nego neke druge kulture. Radmila je svojom prvom predstavom to pobudila, a iskonsko teatarsko iskustvo i moć je to što mi igrajući možemo i dalje to da prenosimo na publiku. Večeras sam igrala i za najmlađeg kolegu u predstavi – Lazara Đurđevića, zato što je upravo ta vizura mladih presudno važna za nas danas”, navela je Đukić.

U ulozi Ksenije od 36. do 40. godine maestralna je glumica Ana Vučković.

“Moj otac mi je prvobitno namijenio ime Ksenija i znala sam da ću se sa njenim likom sresti na sceni – kad tad. Srećna sam zbog ukazanog povjerenja i srećna sam što se dogodilo pozorište u pravom smislu te riječi, te da je predstava zaživjela jedan poseban miris koji ćemo tek da mirišemo”, poručila je Vučković.

Lik kralja Nikole tumačio je glumac Izudin Bajrović.

“Dok smo radili ovu predstavu ja sam obišao dvorac Kralja Nikole koji je sada muzej, koji je dosta intiman u odnosu na sve evropske dvorce koje sam imao prilike da obiđem. Tu se sigurno stvarala jedna kućna atmosfera gdje su članovi porodice imali bliskost. Patrijarhat je na ovim prostorima i sad sasvim dovoljno jak da možemo zamisliti kakav je bio prije 100 ili 200 godina. Taj pater familias je sigurno prije svega osjećao tu funkciju, jer on i u predstavi kaže – Preporučujem ti da ljubiš oca, majku i sestre, jer to je najbitnije. Kada ljubiš svoje bližnje voljećeš i narod i ostale kroz porodični odnos. Naravno da su te porodične veze u ovoj predstavi možda i najjača linija koja u ovom komadu postoji”, kazao je Bajrović. 

Kvalitetnu igru glumačke postave i predani rad cijelog autorskog i kreativnog tima mnogobrojna publika u Crnogorskom narodnom pozorištu nagradila je dugotrajnim aplauzom i stajaćim ovacijama.

Predstava “Princeza Ksenija od Crne Gore – Izgnanička tugovanka doma Petrovića” realizovana je u saradnji Crnogorskog narodnog pozorišta i Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“, u kojem će imati premijeru u ponedjeljak, 10. februara u 20 sati.

Reprizna izvođenja su večeras u Podgorici i 11. februara na Cetinju.

Više informacija o aktivnostima nacionalnog teatra dostupno je na veb-sajtu www.cnp.me, društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i Viber kanalu.

 Dobrodošli u 71. sezonu Crnogorskog narodnog pozorišta.