Poruka za 27. mart – Svjetski dan pozorišta

Crnogorsko narodno pozorište obilježiće večeras Svjetski dan pozorišta izvođenjem predstave „Jerma“, prema Sajmonu Stounu, u režiji Ane Tomović, na Velikoj sceni u 20 sati. Prije početka predstave član glumačkog ansambla CNP-a Slavko Kalezić pročitaće poruku koju je za Svjetski dan pozorišta uputio Jun Fose, poznati norveški dramski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost:

„Svaka osoba je jedinstvena, a opet kao i svaka druga osoba. Naš vidljivi, spoljašnji izgled je naravno drugačiji od svake druge osobe, sve je to u redu, ali u svakom od nas postoji i nešto što pripada samo toj osobi – što čini tu osobu. To bismo mogli nazvati njihovim duhom, ili njihovom dušom. Ili možemo odlučiti da to uopšte ne etiketiramo riječima, već da ga samo ostavimo na miru.

Ali iako smo svi različiti jedni od drugih, mi smo i slični jedni drugima. Ljudi iz svih djelova svijeta su suštinski slični, bez obzira kojim jezikom govorimo, koje nam je boje koža, koje nam je boje kosa.

Ovo može biti neka vrsta paradoksa: da smo potpuno slični i potpuno različiti u isto vrijeme. Možda je osoba suštinski paradoksalna, u našem premošćavanju tijela i duše – mi obuhvatamo i najprizemniju, najopipljiviju egzistenciju i nešto što nadilazi ove materijalne, zemaljske granice.

Umjetnost, dobra umjetnost, uspijeva da na svoj divan način spoji potpuno jedinstveno sa univerzalnim. Omogućava nam da ono što je drugačije – što nam je, neko bi mogao reći, strano – shvatimo kao univerzalno. Time umjetnost probija granice između jezika, geografskih regija, država. Objedinjuje ne samo svačije individualne kvalitete već i, u drugom smislu, individualne karakteristike svake grupe ljudi, na primjer svake nacije.

Umjetnost to ne čini tako što izjednačava razlike i čini sve jednoobraznim, već, naprotiv, pokazuje nam ono što je drugačije od nas, što nam je tuđe ili strano. Sva dobra umjetnost sadrži upravo to: nešto strano, nešto što ne možemo u potpunosti razumjeti, a u isto vrijeme na neki način razumijemo. Takoreći, sadrži misteriju. Nešto što nas fascinira i time nas gura izvan naših granica, stvarajući transcendenciju koju sva umjetnost mora i sadržavati u sebi i do koje nas mora voditi.

Ne znam za bolji način na koji bismo mogli da spojimo ove suprotnosti. Ovo je potpuno suprotan pristup u odnosu na nasilne sukobe koje prečesto viđamo u svijetu, koji se prepuštaju destruktivnom iskušenju da unište sve što je strano, sve što je jedinstveno i drugačije, često koristeći najnehumanije izume koje nam je tehnologija stavila na raspolaganje. U svijetu postoji terorizam. Postoji rat. Jer ljudi imaju i životinjsku stranu, vođeni instinktom da doživljavaju drugačije i strano kao prijetnju vlastitom postojanju, a ne kao fascinantnu misteriju.

Na taj način jedinstvenost – razlike koje svi možemo vidjeti – nestaje, ostavljajući za sobom kolektivnu jednoobraznost u kojoj sve što je drugačije predstavlja prijetnju koju treba iskorijeniti. Ono što se izvana vidi kao razlika, na primjer u religiji ili političkoj ideologiji, postaje nešto što treba pobijediti i uništiti.

Rat je borba protiv onoga što se nalazi duboko u svima nama: nečeg jedinstvenog. A to je i borba protiv umjetnosti, protiv onoga što leži duboko u svakoj umjetnosti.

Ovdje sam govorio o umjetnosti generalno, a ne konkretno o pozorištu ili dramskom pisanju, ali to je zato što se, kao što sam već rekao, sva dobra umjetnost, duboko u sebi, vrti oko iste stvari: uzimanje potpuno jedinstvenog i krajnje specifičnog i njegovo pretakanje u univerzalno. Spajanje posebnog sa univerzalnim kroz njegovo umjetničko izražavanje: ne eliminisanje njegove specifičnosti, već upravo naglašavanje te specifičnosti, puštajući da ono što je strano i nepoznato jasno isijava.

Rat i umjetnost su suprotnosti, kao što su rat i mir suprotnosti – jednostavno je tako. Umjetnost je mir.“

Jun Fose je istaknuti norveški pisac rođen 1959. godine. Poznat je po velikom opusu koji uključuje drame, romane, zbirke poezije, eseje, knjige za djecu i prevode. Foseov stil pisanja karakteriše minimalizam i emocionalna dubina, što ga čini jednim od najizvođenijih autora na svijetu. 2023. godine je dobio Nobelovu nagradu za književnost za inovativne drame i prozu koji daju glas neizrecivom.

Foseova djela su prevedena na preko pedeset jezika, a produkcije su predstavljene na više od hiljadu pozornica širom svijeta. Njegove minimalističke i introspektivne drame, koje se često graniče s lirskom prozom i poezijom, nastavljaju dramsku tradiciju koju je uspostavio Henrik Ibzen u 19. vijeku. Foseov rad je povezan s postdramskim pozorištem, a njegovi značajni romani su opisani kao postmodernistički i avangardni zbog minimalizma, liričnosti i nekonvencionalne upotrebe sintakse.

Fose je stekao međunarodno priznanje s predstavom „Nokon kjem til å komme“ (1996; „Neko će doći“, 2002), poznatoj po radikalnoj redukciji jezika i snažnom izražavanju ljudskih emocija. Inspirisan umjetnicima kao što su Semjuel Beket i Tomas Bernhard, Fose kombinuje lokalne veze sa modernističkim tehnikama. Njegovi radovi prikazuju neizvjesnost i ranjivost ljudskih iskustava bez nihilističkog prezira.

U svojim dramama, Fose često ostavlja nepotpune riječi ili radnje, stvarajući osjećaj nerazriješene napetosti. Teme neizvjesnosti i anksioznosti istražuju se u predstavama poput „Natta syng sine songar“ (1998; „Noćne pjesme“, 2002) i „Dødsvariasjonar“ (2002; „Varijacije o smrti“, 2004). Foseova hrabrost u udubljivanju u svakodnevne životne tjeskobe doprinijela je tome da bude široko priznat.

Foseovi romani, kao što su „Morgon og kveld“ (2000; „Jutro i veče“, 2015) i „Det er Ales“ (2004; „To je Ales“, 2010), prikazuju njegov jedinstveni jezik koji karakterišu pauze, prekidi, negacije i duboko ispitivanje. Trilogija „Trilogien“ (2016) i septologija „Det andre namnet“ (2019; „Drugo ime“, 2020) dodatno demonstriraju Foseovo istraživanje ljubavi, nasilja, smrti i pomirenja.

Foseova upotreba slika i simbolizma je evidentna u njegovim poetskim radovima, uključujući „Sterk vind“ (2021) i njegovu zbirku poezije „Dikt i samling“ (2021). Takođe je preveo djela Džordža Trakla i Rajnera Marije Rilkea na novonorveški.

Sve u svemu, radovi Juna Fosea prodiru u suštinu ljudskog stanja, baveći se temama neizvjesnosti, tjeskobe, ljubavi i gubitka. Svojim jedinstvenim stilom pisanja i dubokim istraživanjem svakodnevnih situacija etablirao se kao ključna figura u savremenoj književnosti i pozorištu.

27. mart – Svjetski dan pozorišta širom svijeta obilježava se od 1962, dok na poziv Međunarodnog teatarskog instituta – ITI svake godine poruku upućuje pozorišna ličnost izuzetne inostrane reputacije.

Predstava „Jerma“, koja će večeras biti izvedena u povodu ovog datuma, potresna je psihološka drama o praznini, ljubavi i nemogućnosti razumijevanja između dvoje ljudi koji se vole, dok je protagonistkinja žena koja ne može da se ostvari kao majka.

Uloge tumače: Kristina Obradović, Aleksandar Gavranić, Žaklina Oštir, Maja Stojanović, Vule Marković i Sanja Vujisić.

Ulaznice se mogu rezervisati i kupiti putem veb-sajta www.cnp.me, kao i na biletarnici, dok se publika o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati putem društvenih mreža Facebook i Instagram , kao i Viber kanala.

Prevod s norveškog na engleski: Damion Searls

Prevod s engleskog na crnogorski: Aleksandar Šupeljak

Foto: ITI