PORUKA ZA SVJETSKI DAN POZORIŠTA – 27. MART

Ove godine poruku za Svjetski dan pozorišta napisao je južnoafrički dramski pisac Bret Bejli.

 

Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave.

Pod krošnjama u zaseocima, na moderno opremljenim scenama svjetskih metropola; u školskim dvoranama, na poljima, u hramovima; u sirotinjskim četvrtima, i na gradskim trgovima, u mjesnim centrima i urbanism podrumima, sjedinjavamo se putem efemernih pozorišnih svjetova koje stvaramo da bismo izrazili svu našu složenost, raznolikost, ranjivost, kako u živom tijelu tako i u dahu, u glasu.

Okupljamo se da plačemo i da se sjećamo; da se smijemo i promatramo; da učimo, afirmišemo, zamišljamo. Da se divimo dostignućima tehnologije i ovaploćujemo bogove. Da nas ostave bez daha naše mogućnosti poimanja ljepote, saosećjanja i monstruoznosti. Da osjetimo energiju i moć. Da slavimo bogatstvo naših kulturnih razlika i premostimo granice koje nas razdvajaju.
Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave. Ponikao iz zajednice, on nosi maske i kostime naših različitih tradicija. Upreže naše jezike, ritmove i pokrete i otvara novi prostor među nama.

A mi, umjetnici koji radimo sa ovim drevnim duhom, mi osjećamo izazov da ga urežemo u naša srca, ideje, naša tijela kako bismo otkrili stvarnost u svoj njenoj svetovnosti i blistavoj misteriji.

Ali, u ovoj epohi u kojoj se toliki milioni ljudi bore za opstanak, pate pod opresivnim režimima i grabežljivim kapitalizmom, bježe od konflikata i nevolja, u kojoj našu privatnost narušavaju tajne službe, a naše riječi  kontrolišu nametljive vlade; u kojoj su šume uništene, vrste iskorijenjene, okeani otrovani: šta smo mi to dužni da otkrivamo?

U ovom svijetu nejednakih moći gdje najrazličitiji hegemonijski slojevi pokušavaju da nas ubijede da su jedan narod, rasa, rod, seksualno opredjeljenje, religija, ideologija, kulturni okvir superiorniji od drugih, da li je zaista održiva ideja da umjetnost treba da budu odvojena od društvenih agendi?

Da li mi, umjetnici iz arena i sa scena, treba da se prilagođavamo sterilnim zahtjevima tržišta, ili pak treba da iskoristimo moć koju imamo: da utremo put u srcima i pamćenju društva, da okupljamo ljude oko sebe, inspirišemo, opčinjavamo i informišemo, i da stvaramo jedan svijet nade i saradnje otvorenog srca?

 

Bret Bejli /Brett Bailey/