PORUKA ZA SVJETSKI DAN POZORIŠTA – 27. MART

Na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta, od 1961. godine širom svijeta obilježava se Svjetski dan pozorišta – 27. mart. Autor ovogodišnje poruke je svjetski priznati pozorišni reditelj, profesor i osnivač Moskovske škole dramskih umjetnosti Anatolij Vasiljev iz Rusije.

“Da li nam je potrebno pozorište? Pitaju se hiljade profesionalaca razočaranih u pozorište i milioni ljudi koji su ga se zasitili. Zašto nam je potrebno? U godinama kada je scena toliko beznačajna u poređenju sa trgovima gradova i državama gdje se odigravaju prave tragedije stvarnog života. Šta će pozorište nama?

Pozlaćeni balkoni, baršunaste fotelje, grimizne kulise, uzvišeni glasovi ili naprotiv – crne kutije, isprskane blatom i krvlju, gomile bijesnih, nagih tijela. Šta pozorište može da kaže? Sve!

Pozorište može da kaže sve. I kako bogovi na nebu žive, i kako zatvorenici čame u tamnici, i kako strast podiže, i kako ljubav nestaje, i kako nam dobri ljudi ne trebaju, i kako vlada obmana, i kako ljudi žive u stanovima, a djeca – u izbjegličkim kampovima, i kako se vraćaju u pustinju, i kako se rastaju sa najbližima, pozorište može da govori o svemu tome.

Pozorište je postojalo i zauvijek će ostati. I sada, u ovih pedeset ili sedamdeset poslednjih godina, naročito je potrebno. Zbog toga što od svih drugih umjetnosti samo pozorište ide iz usta u usta, od oka do oka, iz ruku u ruke i od tijela ka tijelu. Njemu ne treba posrednik između čovjeka i čovjeka svijetla strana svijeta nije jug, ni sjever, nije istok, ni zapad – pozorište je svijetlo samo po sebi, svijetli na sve četiri strane, odmah prepoznatljivo svakom neprijateljskom ili prijateljskom čovjeku.

Potrebno nam je raznovrsno pozorište. Arhaične forme teatra biće nam potrebne prije svih drugih. Ali ritualne teatralne forme ne bi trebalo da budu u suprotnosti sa pozorištem civilizovanih naroda. Sekularna kultura je isključiva, „kulturna informacija“ zamjenjuje jednostavne suštine i susret sa njima. Pozorište je otvoreno. Ulaz je slobodan.

Dođavola sa gadžetima i kompjuterima – idite u pozorište, zauzimajte redove u parteru i na balkonima, slušajte riječi i gledajte u žive slike – pozorište je pred vama, nemojte ga zanemariti i ne propuštajte ga u svojim užurbanim životima.

Pozorište je potrebno svima. Samo jedno pozorište nije nam potrebno – to je pozorište političkih igara, političko pozorište mišolovki, pozorište političara, pozorište politike. Pozorište dnevnog terora – pojedinačnog i kolektivnog, pozorište leševa i pozorište krvi na trgovima i ulicama u glavnim gradovima i u unutrašnjosti, između religija i etničkih grupa”.

Anatolij Vasiljev